Srpski rasizam

Mnogi se u poslednje vrijeme pitaju kako to Srbi mogu biti "nacisti" ili rasisti. Onda se pozivaju na to kako su Srbi za vrijeme Drugog Svjetskog rata bili na antifašističkoj strani (interesantno je kako ovi posve intelektualni umovi ne prave razliku između Fašizma i Nacional Socijalizma, zar ne?), te kako su pravoslavan, hrišćanski narod, kao i još mnogo drugih argumenata koji su toliko klimavi, da dotični ne mogu i ne smiju da uđu u dalju raspravu.

Da prvo definišemo šta je to rasa. V.Dvorniković piše: ”Rasa se osniva na zajedničkom biološkokm poreklu i razvojnom kontinuitetu. Sa rasom se čovek rađa; tu je osnovna i najdublja razlika između rasnih i ostalih grupacija čovečanstva.''

Rasni teoretičar E.Fischer, piše: ''Rasa je skup nepromjenljivih karakteristika fizičke i mentalno-psihološke vrste, određenih genetskim sastavom. Rasa nije neka jednostavno određena vrsta tijela, niti je to obična razlika koja se može uočiti između nekih grupa ljudi na temelju par vanjskih karakteristika. To je posebna biološka jedinica koja je nastala nekim posebnim, uređenim procesom unutar genetske mase, koja je jasno genetski odvojena od drugih takvih masa.''

Za nas, Rasne Idealiste, rasizam bi bio težnja i želja za očuvanjem i unapređenjem naše sopstvene rase. A samim tim i našeg srpskog naroda, koji je zajedno sa ostalim autohtonim evropskim narodima pripadnik evropeidne, EuroArijevske rase.

Može se na mnogo mjesta čuti o tome kako su se Srbi mješali sa drugim narodima (stranih rasa), sa Turcima i slično. Pa čak mogu da se čuju takve stvari kako ne postoji čista rasa ili kako je Rasni Idealizam besmislenost, pod izgovorom kako su svi ljudi isti. Mi nećemo u ovom tekstu analizirati i pobijati takve sulude stvari, nego nam je primarni cilj pokazati kako kod Srba preovladava rasna homogenost.

Tvrdnja je - Srbi nisu rasno čist narod, oni ne mogu biti rasisti (dalje slijede razni argumenti bez temelja). Istina je ustvari sasvim suprotna. Srbi su bili ekstremno rasistički narod. Evo i zašto, jer, da nisu:

• Danas bi izgledali arabidno/semitski/nimoidno, imali bi mongrilski izgled
• Kultura Srba i običaji bi se potpuno izmjenili
• Društveni život Srba bi se izmjenio iz korjena
• Došlo bi to kulturnog i tehničkog stagniranja a zatim i pada.

Ovo bi se desilo zbog toga što je rasa/antropološka grupa nosilac produktivnosti, inventivnosti, psihe i svih ostalih psihofizičkih karakteristika. Dakle, Srbi bi postali kako je već navedeno da su se rasno mješali, a imali su prilike. Kako nisu, oni su ostali rasno monolitni, čisti.

Sjetimo se samo invazije Turaka na Balkan (Helm), prodora Arapa, Semita i drugih rasno stranih grupacija na prostore na kojima su živjeli naši preci. Pa i još dalje, mongolska plemena itd...
Srbi, bivajući napadnuti od strane sličnih plemena i naroda, nisu branili svoju religiju, pismo, umjetnost ili objekte. Oni su branili ono za šta su ispravno smatrali da je najvažnije - svoju KRV, tj.narod, rasu. I kao što možemo da primjetimo, u tome su uspjeli kroz vjekove unazad.

Religija, socijalne prilike, države, ustavi, načini ishrane, govora, način odjevanja - SVE to može da se obnovi, da se promjeni na bolje (kao što je danas degradirano, mi možemo da to izmjenimo na bolje, tj. da se vratimo u tok Prirode), ali jedna stvar ne može, to je KRV. Kada se krv uprlja tada je sve propalo. Ovo se dobro vidi na primjerima Egipta ili Starog Rima. Egipat, kada je bio prepunjem mongrilima (rasnim mješancima), više nije mogao da se održi, jer je antropološka grupa (rasa) koja ga je stvorila postala manjina, ili je nestala. To možemo da vidimo i danas u multirasnim državama ili područjima. Recimo, Sjedinjene Američke Države polako tonu u totalnu dekadenciju i propast iz istog razloga. Antirasistički zakoni su ustvari zakoni koji forsiraju jednakost ispred kvaliteta.

Stare frske u manastirima i crkvama koje datiraju od prije dolaska rasnih stranaca, pokazuju nam da su Srbi imali tada isti izgled kakav ga imaju i sada. Radi se prije svega o dominantnosti jednog EuroArijevskog fenotipa, a to je Dinarski fenotip.
Uglavnom visok, dugolinijski građen skelet, sa okruglastom i povećom glavom. Tamnije kompleksije (boja uglavnom smeđa ili crna - kosa i oči). Naravno ovaj fenotip ima svoje varijacije, ali tu su i varijacije ostalih EuroArijevskih fenotipa, koji svi odreda pripadaju jednoj istoj Rasi.

Takodje, što je još interesantnije, zapaža se učestalost u formi lobanje. U mnogim arheološkim iskopinama pronađene su brahimorfne lobanje koje su uglavnom pripadale dinaroidnom fenotipu, a istoričari i arheolozi tvrde da se radi o ostacima Starih Slovena. U prilogu je ilustracija klasične dinarske lobanje.

Još slika lobanja iz arheoloških nalazišta, okolina Knina, Svinjarevca, Zenice.



Još slika jako starih dinarskih lobanja sa našeg prostora:


Kao što vidimo, lobanje su uglavnom brahikefalne ili mezokefalne (ili sa sličnim tendencijama). Što nam govori o rasnom kontinuitetu srpskog naroda.

Priče o tome da su se Srbi mješali sa Turcima su toliko naučno bez temelja da bi, kad ne bi bile patetične, bile smiješne. Turci, kod kojih je semitski uticaj itekako vidljiv, pa i mediteranoidni, imaju dolihokefalne, izdužene lobanje. Oni koji nemaju, opet sa druge strane su arabidi ili armenoidi. Razlike između Turaka i bilo kojih Evropljana su toliko vidljive da i najveći laik može da vidi da se radi o dvije različite antroploške grupe. Ono što treba imati na umu o Turcima i još nekim azijatima je to da su oni mongrilizovano stanovništvo! Naime, kako su dovođena mlada i zdrava djeca iz Evrope u Tursku, ona su tamo i ostajala, šireći genetski potencijal njihovih predaka koji su iy Evrope. Otuda kod Turaka tolika heterogenost u antropološkom smislu.

Sve ovo ne sprečava razne liberalne umove ili dekadentne osobe, slabiće, a ponekad samo i neinformisane, da kukaju kako Srbi nikako ne mogu i ne smiju da budu rasno svjesni i da stanu u odbranu svog biološkog identiteta! Baš suprotno - to nikako nije nešto loše! Evolucija nam je omogućila da budemo ovo što jesmo i mi treba da slavimo različitost i da osiguramo da naš genetski potencijal nikada ne propadne kao dio velike EuroArijevske porodice!
Naši slavni preci su se borili da očuvaju našu krv čistom i uspjeli su u tome. Oni koji su bili prije nas, sačuvali su zavjet Krvi, mi koji jesmo danas moramo da ga sačuvamo kako bi oni koji dolaze poslije nas mogli da nas slave i da nam zahvale na tome.

Danas, u 21.vijeku, mi moramo da budemo prije svega realni i da znamo koje nam opasnosti prijete. Najveća od njih svih i zasigurno najstrašnija je biološki nestanak!

Zbog toga, ako rasizmom smatramo osiguranje našeg opstanka i daljeg razvoja kao naroda i dijela evropeidne rase, mi moramo da budemo rasistički raspoloženi. Samo oni koji shvataju koliko je vrijedna genetika i rasa, znaju da kada bi se upropastila "rasna slika" jednog naroda, taj narod bi se promjenio u potpunosti. Mnogi obojeni narodi mogu možda da se promjene na bolje usisavajući krv nekih iz naše rase, ali to nije za stalno. Ali, naša rasa, ako se mongrilizuje, sada, više nikada neće moći da se iščisti! Ista opasnost prijeti i ostatku Evrope.

Da dodamo da ideje o rasnoj čistoći nikako nisu "načističke" i slično. Dovoljno je samo pogledati kratak period prije Drugog Svjetskog Rata, da se vidi šta su socijal-darvinisti i ostali poznati svjetski antropolozi pisali o ovome. Osim toga, unazad kroz istoriju imamo bezbroj primjera rasne segregacije i zaštite rasnih interesa.

Mi kao Rasni Idealisti smatramo da je Rasa stub svega na ovoj planeti i da je ohrabrivanje rasnog mješanja najveći zločin protiv Prirode i njenih zakona. Mi fundamentalno vjerujemo da je neophodno da se očuvaju postojeće rase, kako se nikome ne bi uskratilo osnovno pravo na postojanje!